aA
aA
aA
aA
aA
aA
Holy Bible: Croatian Translation
« Prev 1 Maccabees 10 Next »

Chapter 10

1 Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on poèe u njoj vladati. 2Kad je to doprlo do ušiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izišao protiv njega u boj. 3Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obeæava da æe ga uzvisiti u dostojanstvu. 4Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima žurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas. 5Jonatan æe se sjetiti svih zala što smo ih nanijeli njemu, njegovoj braæi i njegovu narodu." 6Èak ga je ovlastio da diže vojsku, proizvodi oružje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvrðe predaju taoci. 7Jonatan ode u Jeruzalem i poruku proèita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvrði. 8Ti su se zaista zaprepastili kad su èuli da mu je kralj dao pravo da diže vojsku. 9Ljudi iz Tvrðe predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima. 10Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i poèeo ponovo zidati i obnavljati grad. 11Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okruži i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i uèiniše. 12Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvrðavama što ih je sagradio Bakid. 13Svaki je od njih ostavio svoj položaj i vratio se u svoju zemlju. 14Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijaše utoèište. 15Kralj Aleksandar doèuo je za obeæanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junaštvima kojima su se istakli on i njegova braæa i o mukama koje su morali pretrpjeti. 16Povikao je: "Hoæemo li ikad naæi takva èovjeka? Uèinimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!" 17Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno: 18"Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana. 19Èuli smo o tebi da si hrabar i moæan èovjek i da si dostojan da budeš naš prijatelj. 20Zato te danas postavljamo vrhovnim sveæenikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva prijatelja (i ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama saèuvaš prijateljstvo." 21I Jonatan se odjenu svetom odjeæom sedmoga mjeseca godine sto i šezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oružja. 22Kad je Demetrije za to èuo, ožalosti se i reèe: 23"Zašto smo dopustili da nas preteèe Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako uèvrsti svoj položaj? 24Pisat æu im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomoæ." 25I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod. 26Èuli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima. 27Ostanite nam vjerni i dalje, a mi æemo vam dobroèinstvima vraæati ono što za nas budete èinili. 28Oprostit æemo vas mnogih daæa i podijelit æemo vam darove. 29Veæ sad vas oslobaðam i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta. 30I treæinu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drveæa što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubuduæe judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek. 31Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podruèjem, slobodan od svih desetina i daæa. 32Odrièem se posjedovanja jeruzalemske Tvrðe i predajem je vrhovnom sveæeniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je èuvaju. 33Otpuštam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeništvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Hoæu da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka. 34Neka svi blagdani, subote, mjeseci mlaðaci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i osloboðenja. 35Nitko neæe imati pravo da i u èemu progoni ili uznemiruje nekoga od vas. 36Židovi æe se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisuæa ljudi, primat æe plaæu kakva pripada svim kraljevskim vojnicima. 37Neki æe od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvrðavama, a drugi æe biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proiziðu iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredio za judejsku zemlju. 38One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se naðu pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sveæenika. 39Ptolemaidu s njezinim okružjem dajem na dar Svetištu u Jeruzalemu da se tako podmiruju troškovi Svetišta. 40Ja osobno davat æu svake godine petnaest tisuæa šekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim. 41I sve ostalo što službenici nisu predali kao prijašnjih godina davat æe odsad za potrebe Hrama. 42Osim toga, i onih pet tisuæa srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne sveæenicima koji vrše službu. 43Tko god zatraži utoèište u jeruzalemskom Hramu i na njegovu podruèju, a kralju duguje poreze ili što drugo, bit æe slobodan sa svim svojim imanjem što ga posjeduje u mom kraljevstvu. 44Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka. 45Jednako æe se iz kraljevskih dohodaka namirivati i troškovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima." 46Kad su Jonatan i narod èuli za ta obeæanja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sjeæali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao. 47Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim oèima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici. 48Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija. 49Pošto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska naže u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao. 50Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo. 51Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom: 52"Buduæi da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao našom zemljom, 53buduæi da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje, 54hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju kæer za ženu, bit æu ti zet i dat æu ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!" 55Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje! 56Sad æu ti uèiniti ono što si pisao, ali mi doði u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit æu ti tast, kako si rekao." 57Ptolemej je otišao sa svojom kæeri Kleopatrom iz Egipta i došao u Ptolemaidu godine sto šezdeset i druge. 58Kralj Aleksandar došao mu u susret, a on mu dao svoju kæer Kleopatru te je u Ptolemaidi velièanstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima. 59Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu doðe u posjete. 60Doðe on sveèano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im. 61Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski ološ, te ga optužili. Ali ih kralj nije poslušao. 62Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odjeæu i da ga odjenu grimizom, pa tako i uèiniše. 63Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: "Proðite s njim posred grada i objavite da se nitko nièim protiv njega ne smije potužiti i nitko ga ne smije nièim uznemirivati." 64Kad su tužitelji vidjeli kakva mu se iskazuje èast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoše. 65Kralj ga je poèastio, upisao ga meðu svoje prve prijatelje i postavio za vojskovoðu i namjesnika. 66Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem.

67Godine sto šezdeset i pete došao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca. 68Kad je za to doèuo kralj Aleksandar, vrlo se ožalostio i vratio u Antiohiju. 69Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sveæeniku Jonatanu poruèi ovo: 70"Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas? 71Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, siði k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova. 72Pitaj i doznat æeš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam neæete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg. 73Tako se ni sad neæeš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš." 74Kad je Jonatan èuo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisuæa ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun došao mu je u pomoæ. 75Utaborili se pred Jopom. Graðani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Zapoèeše napadati. 76Graðani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom. 77Kad je za to doèuo Apolonije, svrsta za borbu tri tisuæe konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da æe samo proæi, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao. 78Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobiše. 79Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisuæu konjanika. 80Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka. 81Vojska je dobro izdržala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili. 82Šimun priskoèi sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjaništvo veæ obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli. 83Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svoga idola, da se spase. 84Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili. 85Osam je tisuæa ljudi palo od maèa i bilo spaljeno. 86Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu graðani izišli u susret s velikim slavljem. 87Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom. 88Kad je kralj Aleksandar èuo za te dogaðaje, iskaza još veæe poèasti Jonatanu. 89Poslao mu je zlatnu kopèu koja se po obièaju daje kraljevskim roðacima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podruèjem.

« Prev 1 Maccabees 10 Next »

Advertisements


| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |