Chapter 30

¹ Tko ljubi sina svog, èesto ga bije šibom, da se na koncu u njemu obraduje. ²Tko valjano odgaja svog sina, imat æe od njega koristi i ponosit æe se njime meðu znancima svojim. ³Tko pouèi sina svoga, èini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim. ⁴Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi slièna. ⁵Za svojeg se života radovao gledajuæi ga i na samrti se svojoj ne žalosti. ⁶Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji æe im znati milost uzvraæati. ⁷Tko miluje sina svoga, zavijat æe mu rane i na svaki æe mu se njegov jauk potresati srce. ⁸Neukroæen konj postaje æudljiv, a zapušten sin postaje tvrdoglav. ⁹Razmazi dijete svoje, pa æe te zaprepastiti; igraj se s njim, pa æe te u tugu zaviti. ¹⁰Ne smij se njim ako ne želiš plakati s njim i na koncu škrgutati zubima. ¹¹Ne daj mu slobode u mladosti i ne praštaj mu pogrešaka njegovih. ¹²Savij mu šiju dok je mlad i nagnjeèi mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko. ¹³Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove drskosti. ¹⁴Bolji je siromah tijelom zdrav i èio nego bogataš bolesna tijela. ¹⁵Više valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo više od golema posjeda. ¹⁶Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreæe nad sretnim srcem. ¹⁷Bolja je smrt nego gorak život i poèinak vjeèni nego trajna bolest. ¹⁸Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo žrtveno na grob položeno. ¹⁹Èemu žrtve idolu, kad ne može ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj koga Gospod progoni: ²⁰samo gleda i uzdiše, kao uškopljenik koji grli djevicu i uzdiše. ²¹Ne prepuštaj se žalosti i ne kinji se mraènim mislima. ²²Veselje srca život je èovjeku, i radost mu produljuje dane životne. ²³Prevari svoje brige i utješi srce svoje, otjeraj od sebe žalost: jer je žalost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu. ²⁴Zavist i srdžba skraæuju dane, i briga donosi starost prije vremena. ²⁵Izdašnu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono što pojede.