aA
aA
aA
Holy Bible: Croatian Translation
« Prev Acts 8 Next »

Chapter 8

1 Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. 2Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. 3Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuæe, odvlaèio muževe i žene i predavao ih u tamnicu. 4Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješæujuæi Rijeè. 5Filip tako siðe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. 6Mnoštvo je jednodušno prihvaæalo što je Filip govorio slušajuæi ga i gledajuæi znamenja koja je èinio. 7Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili neèisti duhovi vièuæi iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. 8Nasta tako velika radost u onome gradu. 9Èovjek se neki, imenom Šimun, u gradu veæ duže bavio èarobnjaštvom i opèaravao narod tvrdeæi da je neki veliki. 10Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." 11A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena opèaravao svojim vradžbinama. 12Ali kad povjerovaše Filipu koji navješæivaše evanðelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. 13Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajuæi znamenja i èudesa koja su se dogaðala. 14Kad su apostoli u Jeruzalemu èuli da je Samarija prigrlila rijeè Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15Oni siðoše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19govoreæi: "Dajte i meni tu moæ da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." 20Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steæi! 21Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23Ta gledam te: žuèju si gorak i nepravdom okovan." 24Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snaðe ništa od toga što rekoste!" 25Oni pak pošto posvjedoèiše i dorekoše rijeè Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješæujuæi evanðelje mnogim selima samarijskim. 26Anðeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i poði na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." 27On usta i poðe. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28Vraæao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sjeðaše na svojim kolima i èitaše proroka Izaiju. 29Duh reèe Filipu: "Poði i pridruži se tim kolima!" 30Filip pritrèa i èu gdje onaj èita Izaiju proroka pa æe mu: "Razumiješ li što èitaš?" 31On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32A èitao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 33U poniženju sud mu je uskraæen. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. 34Dvoranin se obrati Filipu pa æe mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evanðelje: Isusa. 36Putujuæi tako, stigoše do neke vode pa æe dvoranin: "Evo vode! Što prijeèi da se krstim?" 37# 38Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, siðoše u vodu te ga Filip krsti. 39A kad iziðoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40a Filip se naðe u Azotu. I kako je prolazio, navješæivaše evanðelje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju.

« Prev Acts 8 Next »

Advertisements


| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |