aA
aA
aA
Holy Bible: Croatian Translation
« Prev Acts 23 Next »

Chapter 23

1 Pavao uprije pogled u Vijeæe i reèe: "Braæo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega." 2Nato veliki sveæenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3Onda mu Pavao reèe: "Udarit æe Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" 4Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog sveæenika Božjega da pogrðuješ?" 5Pavao odvrati: "Nisam znao, braæo, da je veliki sveæenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." 6Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeæu: "Braæo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuæa mrtvih." 7Tek što je on to rekao, nasta razmirica izmeðu farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8Jer saduceji vele da nema uskrsnuæa, ni anðela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreæi: "Ništa zlo ne nalazimo na tom èovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anðeo?" 10Kad razmirica posta još veæom, poboja se tisuænik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siðe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 11Iduæe noæi pristupi mu Gospodin i reèe: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedoèio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoèiš!" 12Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neæe ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13Bilo je više od èetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 14Oni odu k velikim sveæenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15Stoga vi sada zajedno s Vijeæem predoèite tisuæniku neka vam ga dovede kao da kanite toènije razaznati njegov sluèaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." 16Ali sin Pavlove sestre doèu za zavjeru, približi se i uðe u vojarnu dojaviti Pavlu. 17Pavao pak pozove jednog satnika i reèe mu: "Ovog mladiæa odvedi k tisuæniku: ima mu nešto dojaviti." 18On ga uze, odvede k tisuæniku i reèe mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladiæa privedem k tebi; ima ti nešto reæi." 19Tisuænik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?" 20"Židovi su se, reèe on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeæe kao da se kane toènije raspitati o njemu. 21Ne vjeruj im! U zasjedi ga èeka više od èetrdeset onih koji se zakleše da neæe jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veæ su spremni, samo èekaju tvoju privolu." 22Tisuænik onda otpusti mladiæa i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." 23Zatim dozva dva satnika i reèe im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treæe noæne ure poðu u Cezareju. 24Neka se pripravi živina na koju æe se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." 25Napisa i pismo ovoga sadržaja: 26"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! 27Ovoga èovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrèah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeæe. 29Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. 30Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." 31Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu. 32Sutradan ostave konjanike da s njime poðu dalje, a oni se vratiše u vojarnu. 33Kad konjanici stigoše u Cezareju, uruèiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. 34Pošto upravitelj proèita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 35"Saslušat æu te, reèe, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi èuvati ga u dvoru Herodovu.

« Prev Acts 23 Next »

Advertisements


| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |